Zahvati zatezanja lica koriste se različitim tehnikama prilagođenim stupnju opuštenosti lica, znakovima starenja i individualnim potrebama. Uobičajene metode uključuju tradicionalno podizanje lica, duboko-podizanje tkiva i sveobuhvatne pristupe koji kombiniraju druge tehnike pomlađivanja; cilj je riješiti probleme kao što su opuštena koža i pomicanje kontura lica prema dolje, što rezultira čvršćim, skladnijim linijama lica.
Tradicionalna operacija podizanja lica prvenstveno uključuje podešavanje opuštene kože i određenih mekih tkiva-uklanjanje viška kože i premještanje tkiva-kako bi se ublažilo opušteno lice i smanjile bore. Ovaj pristup je prikladan za osobe sa značajnom opuštenošću lica koje žele sveobuhvatno poboljšanje.
Duboke-tehnike podizanja tkiva više su usredotočene na prilagođavanje dubljih struktura lica, kao što je podizanje i učvršćivanje fascijalnih slojeva i potpornih mišićnih tkiva. U usporedbi s postupcima koji se bave samo kožom, ove metode učinkovitije ispravljaju promjene kontura uzrokovane migracijom tkiva lica prema dolje, dajući prirodniji postoperativni rezultat.
Ovisno o specifičnim okolnostima pacijenta, operacija podizanja lica može se kombinirati s postupcima kao što su presađivanje masti, periorbitalno pomlađivanje i podizanje vrata za sveobuhvatan ishod. Kirurzi formuliraju personalizirane kirurške planove na temelju proporcija lica, elastičnosti kože, stupnja opuštenosti i individualnih očekivanja za postizanje skladnog, mladolikog izgleda.